ja i ti, moje neverovatno

sami, svoji...izbeglice iz besmisla...

23.11.2009.

Ne cekaj jesen

Kad dodje jesen I iskapis case,
Nemoj zaliti za onim prolecem,
Nek te imena mrtvih ne plase-
Ta suza teska je,
ta suza bolece.

Nemoj da cekas turobnu tminu
Da zivot zalis i za milost da molis,
da oplakujes onu neku Jasminu
kojoj nikada nisi rekao da volis.

I da se secas neke davne kise letnje,
i onih, koji su otisli neznano kuda,
sa kojima si isao u one carobne setnje,
I onog divnog pescanog spruda
Na kome si ljubio…

Neku, koje vise nema,
A mozda nije mogla bez tebe
mozda jos uvek isti san sneva
I mozda negde ceka na tebe.

Nemoj na jesen osudjivat sebe
I ceznjiv I sanjiv cekati nov dan
Zasto bi sanjao izgubljeni zivot
Kad mozes da zivis nadjeni san.

Nemoj na jesen da zivis od lazi
Kako nisi mogao, kako nisi smeo
Pronacices zivot kada ga potrazis
I umeces ako budes hteo.

Nemoj suze roniti nad sobom
I pricati da je vreme krivo
Ne umiri vecno, ne kuni se grobom,
zivi, ljubi, voli, misli, radi zivo.

Nemoj tek kada dodje jesen duga,
da obuzme te strepnja i tuga,
nemoj se tek kad opadne lisce
setiti prolecne kise,
setiti vernog druga.

Nemoj kada zadnji plamen zgasne
Da pozelis vatru, da dobijes zara
Neka tvoje igre danas budu strasne,
sva ova vremena bice jednom stara.

Danas se probudi, danas covek budi
Danas idi ljubi, danas zivot slavi,
seti se bas danas onih divnih ljudi,
danas im ulepsaj, danas im se javi.

Danas prospi reci koje nikad nisi,
mozda nikad neces.
Mozda nisi hteo.
Al' dan je za put, vreme je da kreces.
Danas budi jak, danas budi smeo.

Smeo da volis zivot i da ljubis
Da sebe bezgranicno dajes
Spreman da dobijes i izgubis
Spreman da trajes.

Danas se probudi, danas covek budi
Danas idi ljubi, danas zivot slavi,
seti se bas danas onih divnih ljudi,
danas im ulepsaj, danas im se javi.


Stariji postovi

ja i ti, moje neverovatno
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI
Blogger.ba
Sarajevo-x.com
Market.ba
Google.ba
igord.net
http://www.mycity.co.yu/Nasa-pisana-dela/

msn:
provincijalka84@hotmail.com

Where the Wild Roses Grow
They call me The Wild Rose
But my name was Elisa Day
Why they call me it I do not know
For my name was Elisa Day

From the first day I saw her I knew she was the one
As she stared in my eyes and smiled
For her lips were the colour of the roses
They grew down the river, all bloody and wild

When he knocked on my door and entered the room
My trembling subsided in his sure embrace
He would be my first man, and with a careful hand
He wiped the tears that ran down my face

On the second day I brought her a flower
She was more beautiful than any woman I'd seen
I said, 'Do you know where the wild roses grow
So sweet and scarlet and free?'

On the second day he came with a single rose
Said: 'Will you give me your loss and your sorrow?'
I nodded my head, as I layed on the bed
He said, 'If I show you the roses will you follow?'

On the third day he took me to the river
He showed me the roses and we kissed
And the last thing I heard was a muttered word
As he stood smiling above me with a rock in his fist

On the last day I took her where the wild roses grow
And she lay on the bank, the wind light as a thief
As I kissed her goodbye, I said, 'All beauty must die'
And lent down and planted a rose between her teeth

Galija- Uzalud se trudis
Zaigrajmo igru lepu nakicenu
Kolo kolo naokolo
Siroka nam pesma mangupska nam prica
U dzepovima sljive i tisina

U tebi u tebi dusa i divljina
U meni tuga i toplina
U nama ljubav i tastina
U nama ljubav i

U svakom novom snu ja gubim deo sebe
I dobijam izgled nepoznat i tudj
Tako blizu svemu a tamo daleko
Nase reke ne idu do mora

Uzalud se trudis iz ovog da se budis
Ti moras da poludis
Rodjena bez srama u srcu ovog sljama
Ti ostala si sama

Hej pricaj mi pricaj nesto lepo
Pricaj mi kao malom detetu
I ne pitaj ne pitaj za razloge
Onoga ko odlazi u svitanje
Tesko je objasniti
Najlakse je postaviti pitanje

Uzalud se trudis iz ovog da se budis
Ti moras da poludis
Rodjena bez srama u srcu ovog sljama
Ti ostala si sama

U tebi u tebi dusa i divljina
U meni tuga i toplina
U nama ljubav i tastina
U nama ljubav i
U nama ljubav i
U nama ljubav i

Provincijalka
Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.

Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...

MOJI FAVORITI
KAO KIŠA POSLIJE GLJIVA
trening za umiranje
Smiješnih stvari se bojimo
Rijeka Bez Povratka
Mjesechevi Prsti
In solitude, where we are least alone
pronadi me u sutonu,samo još kad galebovi zive...
Apprivoiser
Anestezija
dijetenoci
Herbarium Za Ljekovite Trave
Utociste
Balašević
I Love To Be Hugged
Neko je rekao ...
The Place Where Love Grows
Alter Ego
Loopa
Heretik Među Prsatim Nimfama
Balkanika
Vjetar i ja...
Portret zivota mog.
KaŽeŠ,pOsLiJe Si PaTiO...MeNi jE sRcE zAsTaLo...
Put U Srediste Sebe
...svi snovi..maste... jedne izgubljene duse.....
Mjesečeva Sonata
stanica disLeksije
~ Mene zovu daljine.
Devojka sa čardaš nogama!
蝕紅
Breathe easy...
Sindrom narko-apokalipse
Blog dečka koji obećava
MAKOVI..........
Kud nisam guzonjin sin
...Moj.Mirisljavi...Fini...Gospodine~~
Tariqun طَرِيقٌ
Pogresan korak
alandien
I FiGhT BaCk
Without guilt, inhibition or phoniness
Između zbilje i sna
Kunderina žena
just do it...later ツ
::tišina_u_krvi::
..
Ne reci zauvek
...pazi kako hodas,,,gazis moje snove...
Ma sto zelim, sve je tako daleko...
Korak do vječnosti.
više...

BROJAČ POSJETA
6421

Powered by Blogger.ba